Štednja u eurima: sigurnost ili propuštena prilika?

Nakon što je Hrvatska ušla u eurozonu u siječnju 2023., oročena štednja u eurima postala je standardni financijski instrument za gotovo svako kućanstvo. Banke su agresivno reklamirale kamatne stope koje su — u usporedbi s godinama blizu nule — izgledele privlačno. No koliko te stope zaista znače u usporedbi s alternativama dostupnim europskom investitoru? Prikupili smo podatke o kamatnim stopama na oročenu štednju od pet najvećih banaka u Hrvatskoj za period od siječnja 2023. do prosinca 2024. Prosječna ponuđena stopa na jednogodišnju oročenu štednju u eurima kretala se između 1,8% i 3,1% godišnje, ovisno o banci i iznosu. Nominalno lijepo, ali tu počinju detalji. Inflacija u eurozoni u tom periodu bila je u rasponu od 2,4% do 5,2%, što znači da je realna kupovna moć štednje u nekim kvartalima bila negativna čak i s kamatom. Usporedba s kratkoročnim obveznicama eurozone daje drugačiju sliku. Njemačke dvogodišnje obveznice (Bundesanleihe) nudile su prinos između 2,7% i 3,4% u istom periodu, uz gotovo identičan rizik profil. Talijanske dvogodišnje obveznice nudile su između 3,1% i 4,2%. Pristup ovim instrumentima moguć je putem IBKR-a uz minimalne transakcijske troškove — i to bez blokiranja novca u banci koja može promijeniti uvjete na obnovi.

Postoji nekoliko razloga zašto većina hrvatskih štediša i dalje bira bankovnu oročenu štednju unatoč nižim prinosima. Prvo, percepcija sigurnosti: bankovne depozite do 100.000 € štiti Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), što je poznato jamstvo. Državne obveznice EU-zemalja faktički imaju sličan ili bolji profil rizika, ali ta usporedba nije intuitivna. Drugo, jednostavnost: oročiti štednju u svojoj banci zahtijeva pet minuta i par klikova u mobilnoj aplikaciji. Kupiti eurozonsku obveznicu putem brokera zahtijeva otvaranje računa, razumijevanje ISIN-ova i minimalne tehničke kompetencije. Treće, marketing: banke troše znatna sredstva na oglašavanje oročene štednje, dok nitko ne oglašava kratkoročne obveznice privatnim ulagačima. Naš zaključak nije da je bankovna štednja loša odluka. Za novac koji ti treba za šest do dvanaest mjeseci, oročena štednja u banci s kojom već imaš odnos potpuno je razumna opcija. Za novac s horizontom od jedne do tri godine koji si spreman malo aktivnije upravljati, kratkoročne obveznice nudile su bolji prinos u protekla dva godine — i ta razlika nije bila zanemariva. Na 50.000 € za dvije godine, razlika od 0,8 postotnih bodova prinos a znači 800 € razlike u džepu. Brojevi govore, ali odluku donosiš sam.